Ante Matić za Tomislavnews

Ante Matić, živi u okolici Berna, u Švicarskoj, rođen u Tomislavgradu, u Borčanima, u petak je,01.03.2013.

na Večernjakovoj domovnici, proglašen najpopularnijim hrvatskim glazbenikom u iseljeništvu!

Uz iskrene čestitke, odmah smo zamolili Antu da za naš Portal odgovori na nekoliko pitanja, što je vrlo rado učinio.

Ante, za one koji te ne znaju, reci najvažnije o sebi?

Rođen sam prije 30-tak godina u livanjskoj bolnici, otac mi je Jure Matić iz Borčana, majka Ljuba (rođena Čolina) isto iz Borčana, najljepšeg duvanjskog sela. Otac mi je radio u Švicarskoj, pa je majka s nas troje djece 1989.godine, došla kod oca u Švicarsku, gdje i danas živimo. Ja sam završio zanat VKV(možda to odgovara prevedeno na hrvatski) automehaničara i već pet godina vodim Opelovo skladište. Oženjen sam i otac troje djece.

radim u jednom malom mjestu nedaleko Berna.

Je li ti ovo prvo javno priznanje za galzbu?

Jest, ovo mi je prvo Priznanje-nagrada za moju glazbu i odmah veliko priznanje, jer je konkurencija bila uistinu jaka! Zato zahvaljujem čitateljima Večernjeg lista koji su mi dali glas i tako me izabrali za najpopularnijeg hrvatskog glazbenika u iseljeništvu. Priznanje koje me zaista obradovalo.

Od kada se ozbiljnije baviš glazbom?

Glazbom se bavim oko 15-tak godina, a od 2005. sam to shvatio ozbiljno i počeo češće nastupati, a i snimati vlastite pjesme.

Kada je , 2009. godine Marko Perković Thompson dobio zabranu nastupa u Švicarskoj, ja sam održao koncert podrške Thompsonu i to su mediji dobro popratili, i u Hrvatskoj, a još više u Švicarskoj. Od tada je sve krenulo nabolje! Mnogo sam ulagao u sebe, u glazbu, u pjevanje, pa je, možda, ova nagrada došla malo prekasno, ali je dobrodošla!

Je li ovo i prvi put da si nominiran za Večernjakovu domovnicu?

Ne, ovo je bio treći put i pokazalo se da je treća-sreća! Drago mi je da su novinari zamijetili moju glazbu i moje nastupe u inozemstvu, pa su nedavno upitali Matu Bulića jesam li ja novi kralj dijaspore-njegov nasljednik, na što je on odgovorio da je sasvim moguće, ali da se trebam izboriti za to! To mi je jedan od motiva da se i dalje bavim glazbom.

Mnogi te znaju po pjesmi Križeve Vukovara. Jesi li do sada snimio koju singlicu ili CD?

Nisam još objavio CD, ali imam 13 snimljenih pjesama, pa se nadam uskoro da će mi izaći i CD!

Kako bi sam opisao svoju glazbu, u što bi je svrstao?

Ja pjevam rock koji ponekad prelazi u metal, a pjesme mi moraju imati štih domoljubnog žara.

Gdje si i kada počeo s glazbom, pjevanjem?

Išao sam u glazbenu školu gdje sam svirao klavijature i nakon toga sam svirao na svetoj misi orgulje. Tako da sam na misijskim feštama počeo pomalo svirati, a za pjevanje mislim da je najzaslužniji Mate Bulić . On  me 1999. pozvao na pozornicu da otpjevam nešto, mene je to ponijelo i od tada smo prijatelji. Baš zahvaljujući tom ohrabrenju, tome da mi je Mate pokazao pravi put, tu sam gdje jesam.

Tko ti piše tekstove, glazbu, aranžmane?

Tekstova ima nešto svojih, ali imam i od drugih tekstopisaca, mada me malo zatrpavaju s tim, ali ipak hvala. Glazbu radim skupa s mojim gitaristom Goranom Mrkonjićom ali i s cijelim bendom, aranžmane sam radio s različitim ljudima. Ali zadnje 4 godine radim samo s Tihom Orlićem.

Gdje najčešće pjevaš, nastupaš?

Uglavnom  pjevam po dijaspori: Švicarskoj, Njemačkoj, Austrijiji, a bio sam već i u New Yorku. U TG ponekad i ponegdje spontano nastupa, dakle, ne organizirano, nisam održao koncert, a volio bih, kako ne! Jedino u Čavoglavama sam 2-3 puta pjevao pred oko 100000 ljudi i to mi je prekrasno iskustvo.

Sa bendom sam svirao i pjevao u dvojim svatovima u Njemačkoj, ali samo zato što su ljudi bili uporni, inače ne nastupam. Međutim, kako stiže mnogo ponuda, počeo sam s bendom učiti repertoar od preko 400 pjesama, pa ćemo početi svirati i na svadbama, iako mnogi kažu da mi je mana što ne sviram i ne pjevam narodnjake. Ali, ja želim da baš tako bude, jer , kako u jednoj svojoj pjesmi kažem, ja nisam prodana duša!

Koliko si vezan za Tomislavgrad, koga imaš tamo?

 Imam puno rodbine dolje. I bake i djedove, još su mi živi. I mog dragog ujku Ćikešu Čolina za kojega sam veoma vezan. Kad sviramo koncert, pa kad predstavljam svoj bend, uvijek kažem da sam iz kraljevskog grada. Jako sam vezan za Tomislavgrad dolazim kad god mogu, za Božić, Uskrs, a ljeti budem po mjesec dana. Evo i sada za uskrs planiram doći, ako Bog da!

Tko ti je glazbeni uzori s kime bi rado snimio duet?

Pa uzor mi je, prije svih, Thompson. Poznamo se dobro i zahvalan sam mu za svaki savjet koji mi daje i kako mi i koliko pomaže. O duetu nisam još razmišljao. Možda s Bulićem neki narodni hardrock za Hercegovinu.

I za kraj, imaš li kakvu poruku Duvanjskama i Duvnajcima, posebice našim čitateljima?

Hvala svima koji su mi na bilo koji način u mom radu dali podršku i drago bi mi bilo da budete  ponosni na mene, kao što sam ja ponosan da sam iz tog kraja, svima srdačan pozdrav, čitateljima TN posebno!