TEKSTOVI PJESAMA

Ne pitaj me da l' te volim
kad i sama znaš,
kako gori srce moje
kad mi usne daš.

Niti srebro, a niti zlato
ništa neću ja,
samo da si pokraj mene
srećo jedina.

Ref.
Dao sam ti riječ,
mene ne bilo,
bit' ćeš moja
makar s neba sve se srušilo.
Dao sam ti riječ,
mene ne bilo,
bit' ćeš moja
makar cijeli svijet zapalio.

Budim se u ponoć, opet nemam sna
u tuđini, majko, još ti živim ja.
Čujem gangu opet i stare gangaše
i kroz maglu ja vidim sve Duvnjake naše.

Ref.
Bože čuvaj Duvno i Duvnjake svoje
ja ću sam sa sobom liječit' muke svoje.
Odrast'o u svijetu bogatstva i sjaja,
ali sjaja nema bez Duvanjskog kraja

Kako ja da spavam, kad spavat ne mogu
i sto puta ja se molim dragom Bogu.
Prokleto bogatstvo, što veseli ljude,
Vratit' će se Duvnjak u duši mir da bude.

Ref.

Bože čuvaj svoje Duvno i Duvnjake svoje...

Sad kad te nema idu kiše srebrene,
sviću zore sumorne, fale usne voljene.

Otkad te nema idu magle jesenje,
žuto lišće, kestenje, na našoj stazi je

Ref.
Sad kad te nema kiša se sprema
u mojim očima, u dugim noćima.
Bez tebe sam ja k'o pjesnik bez sna
i pjesama...

Otkad te nema idu magle jesenje,
žuto lišće, kestenje, na našoj stazi je.

Ref.

Bajkeri smo od rođenja,
u kožnjaku svaki dan.
Srce naše je mašina,
a krv na benzin zaudara.

Obrtaji nisu važni,
adrenalin nek' se diže,
kako ne bi, brate mili,
našem Livnu sve smo bliže.

Ref.
A u Livnu bajkeri ime nose Vukovi
Vukovi, Vukovi, najbolji ste najbolji.
A u Livnu bajkeri ime nose Vukovi
Vukovi, Vukovi, najbolji ste bajkeri.

Miris guma i benzina
najdraži je nama svima,
zato jesmo bajkeri
mi iz Livna - Vukovi.

Obrtaji nisu važni,
adrenalin nek' se diže,
kako ne bi, brate mili,
našem Livnu sve smo bliže.

Ref.

Album stari u prašini
sretne dane vječno krije,
da sam tebe izgubio,
ni on, dušo, znao nije.

Prašinu sam skinuo,
Lik tvoj da bih vidio,
pala mi je suza s lica,
"Gdje je moja ljepotica?"

Eeeej, pala mi je suza s lica,
"Gdje je moja ljepotica?"

Ref.
Je li grijeh te voljeti,
je li kazna patiti?
E, moj Bože, da je mogu
na tren barem vratiti...

Album stari zatvorit ću,
tebe, dušo, zaboravit ću,
samog sebe lažem ja,
"Preboljet ću te nekada."

Eeeej, samog sebe lažem ja,
"Preboljet ću te nekada."

Ref.

Tamo su križevi bijeli,
a Dunav tišinu para.
Tamo su naši heroji
u grobovima Vukovara.

Pod kišom čelika su stajali
i slomili sile mraka.
Za nas živote su dali
ratnici Vukovara.

Pomoli se na grobu tom
i znaj da pali su za dom.

Ref.
U srcu nosim ja tisuću bijelih križeva,
ponesimo ih svi da se ne zaboravi!
Sunce miluje ravnice naših sinova,
crven, bijel i plav sad vijori Vukovar...

Križevi bijeli u travi
suze su u očima.
Al' naša pobjeda se slavi,
s tornja vije zastava.

Pomoli se na grobu tom
i znaj da pali su za dom.

Ref.

Bole me stare rane, dušu razaraju.
Sjećanja na prošle dane boli mi stvaraju.
Tužne su prazne priče moj narod što ih sluša,
ne mogu da me se ne tiče, ja nisam prodana duša.

Svuda vidim ispružene ruke
i vapaj bespomoćnih.
Mog naroda moje su muke
sinova nepodobnih.

Ref.
Ne mogu ja sa njima, srce moj narod sluša.
Dok ga u meni ima, ja nisam prodana duša!
Ne mogu ja sa njima, srce moj narod sluša.
I to ću reći svima, ja nisam prodana duša!

Puno lažnih obećanja stalno moj narod sluša
Dijele se odlikovanja, al' ja nisam prodana duša.

Svuda vidim ispružene ruke
i vapaj bespomoćnih.
Mog naroda moje su muke
sinova nepodobnih.

Ref.

Putevi su moji dio mreže
koja svako srce steže.
Igra srcu treba pa pustim razum, budem fer,
al' srce bira krivi smjer.

Sve za ljubav dajem,
sto puta se pokajem,
al' tuga je tek lahor što Šujicom plovi,
još su živi moji snovi...

Ref.
Puštam srcu da me vodi
kroz oblake u visine,
preko mora u daleke luke,
tamo gdje su tvoje ruke.

U srcu je sve, ljubav, radost, bol,
kaplja krvi, pjesma, sol,
pjev ptica, ljuta zvijer,
al' srce bira krivi smjer.

Ref.

Sokol leti u visine,
a ja idem u planine,
tražit' dušu plemenitu,
tražit vilu Velebitu.

Gdje poskoci ljuti sikću,
cijeli život tamo bit ću,
tražit dušu plemenitu,
tražit vilu Velebitu.

Gdje su munje i gromovi,
gdje su jame i grobovi
tražim dušu plemenitu,
tražim vilu Velebitu.

Ref.
Gdje si vilo, vilo Velebita,
Gdje je tvoja duša plemenita?
U kamenu da l' je uklesana,
il je nekom drugom obećana?
Gdje si, vilo, u mraku il' na suncu?
Da l' još živiš u hrvatskom srcu?

Sokol leti u visine,
a ja idem u planine,
Gdje poskoci ljuti sikću,
cijeli život tamo bit ću,
tražit dušu plemenitu,
tražit vilu Velebitu.

Ref.

Kad odrasteš, pričat' ću ti, sine
kako boli, a suze te guše,
kada čuješ jecaj domovine,
kao pticu kad joj gnijezdo ruše.

Kad odrasteš, moj najdraži sine,
u životu moraš znati
što je čovjek bez domovine,
u životu da se pati.

Ref.
Voli svoju zemlju kao dijete mati,
ravnicu i kamen, gdje žive Hrvati!
Čuvaj svoju vjeru i tebe će Bog
i uvijek ćeš biti ponos srca mog!

Kad odrasteš, moj najdraži sine,
u životu moraš znati
što je čovjek bez domovine,
u životu da se pati.

Ref.

Pitala me ptica selica:
"Gdje je Posavina nestala?"
- Sakrila se ispod oblaka,
čeka sunce da joj svjetla da.

Uzletila bijela golubica,
gleda ljude kako odlaze.
Vidi samo suze, idu s lica,
sreću novu da pronalaze...

Ref.
Posavske su kuće prazne,
evo nama Božje kazne,
otišli smo u tuđinu
tražit' sreću kćerci, sinu.

Zapjevala ptica kukavica,
al' je netko natjera na bijeg.
Bolje da nas odnese tišina
i da cvijeće prekrije snijeg...

Ref.